Danas je većini djece prvi dan u vrtiću. Roditelji su pod velikim stresom, pogotovo mame koje se vraćaju na posao. Pod tolikim su stresom da čak i viču na djecu. A danas je još i kiša- požuri, gledaj kud hodaš, ne gazi po lokvama, pazi, smočit ćeš se...
Sad zamislite da odlazak u vrtić na kišni dan izgleda ovako...
Pada kiša. Odlično! Vrijeme za istraživanje novih mogućnosti! Obuvate gumene čizme djetetu i sebi te krećete u avanturu. Hihotanje, gacanje po lokvicama, promatranje kapljica kiše i izgleda okoline po kiši- to se zove iskoristiti i uživati u prednostima kiše. Vaše dijete uživa, kao i dijete probuđeno u Vama. I kad zaigrani i bez suza napokon stignete u vrtić, kažete djetetu da se tako igraju i u vrtiću- istražuju i otkrivaju nove i zanimljive stvari. Dijete upravo ima osjećaj kako se to u vrtiću radi. Učenje kroz igru, za nas odrasle. Za djecu su igra i učenje isto. Igra je predragocjena za djecu i šteta da je ne koristimo kad god možemo. Tako je i s kišom. Kiša je kiša. Na nama je da odlučimo je li nedostatak ili prednost. Na nama je da odlučimo hoćemo li djetetu poslatu poruku da su ponedjeljci grozni. Ili da su kišni dani grozni. A tek kišni ponedjeljci kao danas! Polazak u vrtić može biti prekrasno iskustvo za sve, samo si to moramo dopustiti.

Nema komentara:
Objavi komentar