Ovu priču ponavljam svaki dan, ne samo u parku. Ovu priču pričaju mnogi roditelji diljem svijeta.
Ovu priču lako možete ispričati i vi i sigurno je u nekoj mjeri svakodnevno i provodite.
Sada kada vam osvijestim na što točno mislim, bit će vam jasniji zadatci što ih nosi odgoj.
Priča ide ovako:
Toga dana nije bilo puno djece u parku, petero (većina moje). Znači, bile su prisutne dvije mame i ja.
Da ste me onda pitali što se događalo, rekla bih da su se moja djeca igrala. Igralo se i ono drugo dvoje djece. Jedina je razlika bila u onome što su radile druge dvije mame- vikale na djecu neka se čuvaju i paze da ne padnu, govorile im kako da se penju, upozoravale ih neka uspore, zvale ih da se vrate jer su otišli predaleko...
A ja? Ja sam stajala, gledala svoju djecu i uživala. Jedna me mama simpatično opisala kako ja samo stojim i ne radim ništa. Nato su se meni upalile lampice pa sam rekla: "Kako ništa, pa pripremam djecu za školu!" Nastao je tajac pa sam imala dovoljno vremena objasniti slijedeće:
SAMOSTALNOST
Moja djeca su si sama našla zanimaciju, igru, slijedili su svoje unutarnji glas, dogovarala se s drugima, sama kontrolirala tijek igre, brinući se pritom za sebe i svoje tijelo (ne radeći ništa što ugrožava život njima ili drugoj djeci).
U školi se cijeni djetetova samostalnost.
AKOMODACIJA OKA
Trčeći i preskačući prepreke, gledajući naprijed pa iza, očne jabučice su primorane stalno mijenjati fokus i zapravo rade pokrete koji su kasnije potrebni za uspješno čitanje.
TIMSKI RAD
Pomažući mlađoj djeci pri svladavanju težih prepreka djeca uče kako prepoznati prijatelja u nevolji, kakav je osjećaj pomoći nekome i kako je zajedništvo bitno. Prava razredna atmosfera.
SENZOMOTORIKA
Koristeći u igri otpale grane, kore drveta , češere i kamenje različite veličine, oblika i teksture, djeca su razvijala senzomotoriku. Svi ti različiti osjeti zajedno u "isto vrijeme na istom mjestu" razvijaju mozak i osnova su za razvoj kasnijih osjeta koji su potrebni za čitanje, pisanje i dobro vladanje.
SAMOPOUZDANJE
Penjanje na vrh penjalice, skakanje sa zida, odvajanje od mame i odlazak u najdalji dio parka...za to je trebala poprilična hrabrost i samopouzdanje, jedna od bitnih osobina djece vezanih za školski uspjeh.
A... što su one dvije mame rekle? Ništa. Shvatile su poruku. Tako i vi.
Sada kad imate saznanja što se zapravo događa tijekom spontane dječje igre (a to je samo dio), tada znate i da možete biti opušteniji ne upličući se. Tako pokazujete koliko ljubavi imate za svoje dijete jer dozvoliti djetetu da riskira i samo donosi odluke je čin hrabrosti i ljubavi. I velik ulog u budućnost kao što je, za početak, škola.
Nema komentara:
Objavi komentar