Koliko nas pomisao na možda neki drugi omraženi školski predmet može toliko baciti u loše stanje? Vjerojatno smo imali lošeg profesora, nije nam najbolje išlo, trebalo nam je dodatnih objašnjenja (a vremena premalo), gradivo se gomilalo, a mi smo ostajali u zbunjenosti, nejasnoći i nesigurnosti. Možda su nas kao male hvalili da smo pametni kad nam je išlo dobro, pa smo zaključili da nismo pametni čim je zapelo i odustali. Živjeli smo u uvjerenju da je taj predmet grozan i težak i vjerojatno živimo u tom uvjerenju i danas. I ne samo to.
Ukoliko vaše dijete također ne voli isti taj predmet, vjerojatno ste mu taj stav vi prenjeli.
Sjećam se kad sam s prijateljicom pregledavala nove knjige prije početka prošle školske godine. Ja sam s ushićenjem, poput djeteta, listala sve te šarene stranice i divila se koliko će toga novog i zanimljivog učiti, kako su dobro napisane knjige...a moja prijateljica je rekla: "Uh, ta matematika!"
Pitala sam je zašto tako misli, pa radi se o matematici za 1. razred osnovne škole. Ona se ukipila i rekla: "Kad se samo sjetim, užas!" To je slušalo i njeno dijete. Prva informacija koju je dobilo u vezi matematike jest ta da je matematika teška i grozna. Matematika u 1. razredu ne bi djeci trebala biti ni teška ni grozna.
Svojim izjavama pred djecom uvelike pridonosimo tome kakve će dijete imati stavove o školi, predmetima i učenju.
Naravno, i škola i profesori su također odgovorni i dužni prenjeti djeci znanje tako da ga djeca lakše shvate i primijene.
Ali, mi roditelji smo odgovorni za naš dio i zato prenašajte djeci zdrave i motivirajuće stavove prema predmetima. Ako dijete neće voljeti neki predmet, neka to bude njegova stvar, a ne dio obiteljskog nasljeđa.
Nema komentara:
Objavi komentar