Vraćate s kući s posla. Umorni ste. Želite samo malo mira i tišine, a znate da je to teško moguće. Znate da, kada otvorite vrata, ulazite u svijet cike i galame, goleme energije i ljubavi. Znate da se od Vas očekuje da mnogo date i pružite i zato je toliko teško.
Kako prestati misliti na posao kad se vratite kući? Kako prestati misliti na hrpu neobavljenih kućanskih poslova? Kako ne izgubiti živce? Kako, u to malo vremena zajedno, pružiti najviše i dati od sebe ono što ju uistinu potrebno?
Idto to se pitao i jedan brižan tata, polaznik tečaja za roditelje. Pitao se, u kojem bi to stanju trebao biti, kada se vrati umoran kući.
Je li to mir? Isprva se čini da jest, ali ne. Obiteljska dinamika je takva da je osjećaj mira, zbog niske energije, neproduktivan.
Je li to opuštenost? Osim na Opuštenom rađanju, opuštenost s djecom koja su glasna, koja jedva čekaju vidjeti te, također neće pogoditi "u sridu".
Ovaj mudri tata pronašao je ono što mu treba. Pronašao je ono što obuhvaća i mir, i opuštenost i ljubav, a daje veliku energiju. To je posvećenost.
To je onaj osjećaj kad možeš uspješno razlučiti bitno od nebitnoga, kada uspiješ dati do znanja svim svojim ukućanima koliko ti znače, kada ih uspiješ čuti, vidjeti i doživjeti u punoći...i oni tebe.
To Vam od srca želim, pogotovo u ovo blagdansko vrijeme. Neka Vam ljudi budu bitniji od punih tanjura i trbuha. Podarite svojim najdražima posvećenost.
Za to je potrebno izoštriti komunikacijske vještine i samokontrolu. Kako? Pridružite nam se na tečaju!
Nema komentara:
Objavi komentar