Da mudrost ne treba tražiti daleko poput Santiaga u Coelhovom Alkemičaru, nego samo treba stati, otvoriti oči i učiti od običnih ljudi oko sebe, uvjerila sam se nebrojeno puta pa tako i neki dan.
Čekajući u bolnici red na pregled, stigla je i jedna mlada mama. Došla je na pregled u bolnicu s dvoje male djece, djvojčicom od 3 godine i bebom, dječakom od 8 mjeseci. Sama. Bila je nervozna - padao je snijeg, trebalo se javiti na šalter, izvući iz torbe nezgužvane nalaze i uputnicu, skinuti djeci jakne, kape, šalolve... i odgovoriti na dječjih "1000 zašto - 1000 zato".
Kći ju je zapitkivala cijelo vrijeme, ne čekajući uopće majčin odgovor. Nije se htjela igrati, istraživati... odbijala je sve na što ju je majka poticala. Sve je upućivalo da će se uskoro dogoditi klasična scena neshvaćene trogodišnjakinje i ljutite majke. Klasik.
No, odjednom, kao da je svanulo sunce na prozorčiću. Djevojčica je pitala: "A gdje je tata?" Mama je ponovno zadobila svoje super moći: "Fali ti tata?" "Da!" "Da ga nazovemo i pitamo kad će doći?" "Da! Htjela bih se sanjkati!"
Nazvale su i razgovarale s tatom. (Tata neće doći, mama će ići sama na snijeg s djevojčicom i bebom). Od toga trenutka, djevojčica se ušuškala u majčino krilo i tako čekala svoj red. Mirno, spokojno i zadovoljno. Mala beba je, s druge strane majčinog krila, veselo gugutala. I svi su bili sretni. :-)
Što se zapravo dogodilo? Kako je došlo do preokreta? Koje to super moći ima mama? Mama je primijenila zlatno pravilo: slušala je svoje dijete, prihvatila njezine osjećaje i dala im značenje.
Želite i Vi biti majstor komunikacije s djetetom i briljirati u kriznim situacijama? Onda se vidimo 26.1.2017. na radionici "Komunikacija".
