Nemam energije ni za što. Zvuči poznato?

Roditelji se često žale da nemaju dovoljno energije za baviti se djecom. 
Istina. Radimo više nego ikad, živimo daleko od rodbine koja bi nam mogla pomoći, putujemo na posao i s posla... razloga ima milijun. Uvijek nam je netko drugi kriv i ne vidimo izlaz.
Ali, postoji način. Svoju energiju koju ponekad bespotrebno ulažemo u djecu preusmjerimo na nešto što je zbilja potrebno.

Zapitajte se:

• Trebam li baš tako često zapitkivati svoje dijete kako je, je li žedan, gladan, sretan, nesretan? Pustite ga da se sam nosi sa svojim životom. Kada će vas trebati, reći će vam.                                   
  
                                                                                   
• Trebam li toliko često ometati djecu upadicama tipa: nemoj ovako, spusti, digni, vrati, ne ovo, ne ono, slušaj, nemoj biti zločest...Ako se, naravno, ne radi o opasnim stvarima, pustite dijete da diše i živi. Radije prešutite pa tu energiju iskoristite za igru, pričanje priča ili razgovor.                          
                                                                                                                                                                   
• Mora li dijete ići na sve slobodne aktivnosti na koje ga vodite? Ako imalo sumnjate da previše energije i vremena trošite na odlazak i boravak na slobodnoj aktivnosti, učinite uslugu sebi i djetetu- odustanite.                                                                                                                             
  
                                                                                   
• Koliko uistinu dopuštate svom djetetu da stvari radi samo (i pritom i griješi)? A koliko toga radite umjesto njega? Ovo nije dobro ni za vaše dijete, a pogotovo ni za vas. Uzima vam potrebnu energiju. Radije skuhajte kvalitetan obrok, pročitajte dobar blog, sjednite i duboko dišite.                                                                                                                                                    
  
                                                                                      
• Koliko vremena trošite na stvari koje vam samo uzimaju energiju. Isisavaju, bolje rečeno. Loše navike, nekvalitetna opća prehrana, ovisnost o mobitelu i televiziji, ... radite nešto što vas uistinu veseli, nešto što vam stvara dobar osjećaj u tijelu kad pomislite na to. Napunite baterije kvalitetnim stvarima, zaslužili ste.                                                                                                            
  

Najgora stvar koju možete reći svome djetetu prije polaska u 1. razred

Uzbuđenje. Približava se nešto novo i veliko. Nešto važno. Krenut ću u školu. Bit ću poput starijih. Prvi ulazak u društvo odraslih. Čitanje, pisanje, računanje. Čak su mama i tata ponosni, znaju da je to nešto posebno. Škola. Mora da je to nešto izuzetno zanimljivo. Pitat ću starije kako je to u školi. 

"Vidjet ćeš kad kreneš u školu, nema više igre!"

?????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????

Kako nema? Pa onda uopće neće biti zabavno! Morat ću učiti? Zvuči kao nešto teško i dosadno!

Ovakvim ili sličnim scenarijem pokvarit ćete djetetu entuzijazam i veselje oko prihvaćanja škole i što ona jest.
Naravno da će dijete učiti, ali to nije nikakva novost. Ono je učilo sve do sad, cijelog svog života. 

Kako? Kako to mislim? Kako je učilo? Kako je moguće da mala djeca uče? Pa po cijele dane se igraju! Upravo tako. 

Kada se djeca nečeg igraju, znači da im je to zanimljivo. Tek kad ti je nešto zanimljivo, onda si otvoren za učenje. Znači, igrajući se, djeca uče.

Sigurno poznajete nekog sportskog fanatika koji zna sve o svom omiljenom sportu, sportašima... Kako to? Kako je naučio sve godine svjetskih prvenstava, rezultate, igrače...Jer ga je zanimalo. Nije morao sjediti i učiti napamet, nego mu je mozak upijao poput spužve. 

Ili poznajete nekog tko obožava glazbu ili omiljeni bend toliko da zna napamet sve pjesme, sve o pjevačima, pikanterije iz života grupe, imena majke, oca, kućnog ljubimca, bivšeg i sadašnjeg. Kako je to sve uspjela zapamtiti? Lako. Zanimalo ju je. Nije bila ni svjesna da je učila.

Zamislite da idete na neko putovanje gdje još niste nikad bili. Tražite informacije, slike, prospekte. S kojim osjećajem biste išli na taj put kad bi vam ga netko opisao kao dosadnog, nezanimljivog, teškog? Biste li uopće otišli na taj put? 

A s kojim osjećajem biste išli na put ako vam netko opiše sve ljepote i zanimljivosti tog mjesta? Pa zato i idete na put!

Zašto bi sa školom bilo drukčije?

Naravno da nećete reći djetetu da će se u školi po cijele dane igrati, ali mu možete reći da će biti zanimljivo. Da će otkrivati još novih i zanimljivih stvari o ljudima, životinjama, prirodi. Recite mu kako je zabavno znati brojati i igrati se se brojevima zbrajajući i oduzimajući. Recite i kako je lijep osjećaj upoznavati nove prijatelje i pomagati im. To se zove motivacija.

Neka dijete na to putovanje krene radosno, bez straha, znatiželjno za upoznavanjem novoga. Onda ni motivacija ni učenje neće izostati.